Već u doba prve Jugoslavije neke zemlje i neke snage unutra radile su sve kako bi je rasparčale. U doba Hitlera napravljen je plan da se razbije Jugoslavija. Tada je po njihovom trebalo da nestane i da se Jugoslavija nikad više ne pojavi na svetskoj pozornici.
To kako su Hitler i Musolini planirali i želeli, nije se ostvarilo. Borbom naroda Jugoslavije ona se iznova rodila, samo nešto veća. Nesreća je naša domaća, nisu tada u doba okupacije svi za borbu sposobni krenuli zajedno u borbu protiv okupatora. Bilo je i onih koji su stali na stranu fašizma, koji su stali uz okupatore. Došlo je do međusobne borbe. To se, nažalost, još i danas provlači. Još i danas postoji podjela. Još i danas postoji mržnja. To je za sve vrijeme postojanja ove druge Jugoslavije nju nagrizalo. Nikad nije bila sasvim jedinstvena.
Iza toga došao je spor sa Staljinom. Opet nova podjela. Ovog puta, među komunistima. I ta podjela još živi. Kao što se vidi, sudbina Jugoslavije, sudbina naroda koji u njoj žive je da su živeli u stalnim podjelama. Te podjele su omogućile, bile izvor za rad stranih obaveštajnih službi, one su bile oslonac za stvaranje agentura i za njihov uspešan rad.
Ovaj pokušaj da se prikaže u najkraćim crtama nastajanje i opstajanje druge Jugoslavije samo je želja da se pravi istoričari zainteresuju i da na osnovu cjele istorijske građe izuče i prikažu njenu sudbinu, onako kako je to stvarno bilo. Vjerujem da će tek tada cjela istina te sudbine biti poznata.
Prva Jugoslavija je nestala u vihoru Drugog svetskog rata, nestala je pod bajonetima fašističke najezde. Druga Jugoslavija je nestala skoro sama od sebe. Ona je, može se reći, eksplodirala. Nju su punili sa svih strana, kako izvana tako i od nekih sila i snage koje su živele tu u našoj sredini, punile zlom, punile lažima, punile neistinama, punile sve dok nije eksplodirala. Ko je sve kriv? Mnogi su krivi, pokušao sam samo da ukažem da nisu samo krivi ovi koji su potpalili fitilj, mada su najkrivlji. Mnogi su se još za života Jugoslavije igrali njenom sudbinom, svesno ili ne to sada nije više bitno. Jedina uteha neka nam bude: buduće generacije stvaraće je na novim zdravijim osnovama.